#prviput posjeti etno kuću u srcu Baranje


Nada Piljić,
Seosko gospodarstvo Ivica i Marica

U raju konja, kulena i čvaraka: Prirodna idila u kojoj ćete se osjećati bolje nego kod kuće

naziv subjekta

Seosko gospodarstvo Ivica i Marica

Ime i prezime

Nada Piljić

Adresa

Ive Lole Ribara 8a

Kontakt

091 137 3793

E-mail

ivicaimarica@ivica-marica.com

Web mjesto

www.ivica-marica.com/

ponuda

U srcu Baranje, na čarobnom imanju "Ivica i Marica", živi obitelj koja je turističku ponudu osmislila na poseban način. Svakom se gostu posvete individualno i otvore mu vrata svog doma, zbog čega boravak u ovom živopisnom selu za mnoge obitelji postaje jedinstven doživljaj radi kojeg se i nerijetko vraćaju.

Podijeli

Koje sadržaje nudite posjetiteljima?

Naša primarna usluga je smještaj, uz koji nudimo bogat tradicijski doručak. S obzirom na to da na imanju imamo mnoštvo domaćih životinja, kao što su koke, patke, konji, psi, svinje, ovce, janjići, gosti mogu sudjelovati u poslovima i brizi o njima. Za one najmlađe napravili smo kućicu i dječje igralište, u kojima se mogu igrati dok roditelji uživaju opušteno na terasi jer su im djeca 'na oku'. U ponudi su jahanje konja u koralu i vožnja kočijom kroz selo i atare, to bih zaista izdvojila kao prekrasan doživljaj. Hranu radimo uz prethodnu najavu, isključivo od domaćih i sezonskih namirnica. Kod nas gosti mogu sudjelovati u pripremi jela, a često organiziramo i škole kuhanja, kao i natjecanja timova. Osim što dolaze na odmor, mnogi upravo kod nas odlučuju organizirati razne team buildinge jer raspolažemo potpuno opremljenom konferencijskom salom.

Po čemu ste jedinstveni na tržištu?

Mi smo obitelj koja živi na ovom imanju, mi dočekujemo i ispraćamo gosta, bavimo se njima i trudimo se da se osjećaju kao doma. Kuhamo im, poslužujemo, educiramo i živimo s njima taj trenutak u Baranji. Cijeli koncept zamišljen je tako da zapravo dolaze k nama u goste kao da su nam najbliža rodbina. Selo je pravo, autohtono, živo i prelijepo, a mi se trudimo da bar na tren osjete čaroliju života u ovom okruženju, zbog koje smo i mi odlučili izmijeniti život iz korijena i iz grada se preseliti u Karanac. Imanje je animal friendly i otvoreno je za sve životinje.

Kako ste počeli svoj projekt?

Prije desetak godina život nam je izgledao potpuno drugačije. Živjeli smo u centru Osijeka i imali lanac trgovina sportskom opremom. Zapošljavali smo oko 40 ljudi. Oduvijek smo bili ljubitelji prirode, u kojoj smo pronalazili svoj mir, i zaljubljenici smo u konje. U nekom trenutku došli smo do točke u kojoj smo se poslovno trebali ili širiti ili nešto promijeniti. Mi smo se odlučili za ovo drugo i vrlo hrabro se upustili u avanturu Karanac 'Ivica i Marica'.

U kojem ćete smjeru razvijati poslovanje?

Posao baziramo na osluškivanju želja gostiju, a trudimo se obavljati obaveze po prioritetima. Nismo veliki i ne želimo ni biti. Radit ćemo posao obiteljski i širiti ga u tim okvirima jer nas to čini posebnima. Trenutno je na redu gradnja bazena i saune i nadamo se da ćemo to u skorije vrijeme i realizirati.

Što vas inspirira za nove ideje u biznisu?

Ljudi, trenutak i doživljaj koji im želimo pružiti. Pratimo trendove u ovom poslu i prilagođavamo se situacijama koje su nas zadesile. Mi smo spoj tradicije i suvremenog načina života i točno to želimo i pružiti našem gostu.

Koja vam je najljepša prirodna ljepota uz vaš poslovni objekt?

Svakako Kopački rit, koji je predivan u svim godišnjim dobima i koji u ponudi ima niz sadržaja – od edukacijske vožnje brodom, vlakom, u blizini je i adrenalinski park, a tu je i dvorac Tikveš, koji svakako treba vidjeti. Banovo brdo u našoj neposrednoj blizini jedinstvena je lesna zaravan koja ima sunčanih sati koliko i Hvar, a svakako treba spomenuti i prekrasnu vinsku cestu, koju neki zovu hrvatska Toscana i kroz koju se protežu kilometri biciklističkih staza. Dunav sa svojim rukavcima i netaknutom prirodom idealan je za šetnju i ribolov, a prostrane šume za lovni turizam.

Iz koje su vam zemlje najsimpatičniji posjetitelji i zašto?

K nama još najčešće dolaze gosti iz Hrvatske, a tek sad vidimo koliko građana iz drugih dijelova zemlje nikad nije posjetilo ovaj kraj. Svi gosti su nam dragi i simpatični, a uglavnom kažemo da nas posjećuju gastroseksualci i ljubitelji prirode. Imali smo goste iz cijelog svijeta i svima im je zajednička crta ljubav prema hrani, uživanju i miru.

Zašto se bavite turizmom?

Život na selu izabrali smo kao način života. Ruralni turizam bio je tek u začecima kad smo mi odlučili baviti se njime. Volimo ugostiti ljude, a sad je to postao i naš posao. Ljudi koji dolaze k nama opustiti se i odmoriti se napune i nas dobrom energijom, pa je onda lako uzvratiti isto. U ovom poslu nemamo radno vrijeme, svaki je dan drugačiji od drugog, svaki je novo iskustvo, a upravo ga to čini divnim, a nas sretnima.

Ispričajte nam neki životni moment ili anegdotu o tome kako ste počeli baviti se ovim poslom?

Moram priznati da, kad smo došli u Karanac, nisam znala baš puno o životu na farmi. Iako sam studirala poljoprivredu, ovdje brzo shvatite da je jedno teorija a drugo praksa. Na selo smo došli u proljeće, kad je sve izgledalo idilično, puno boja, rascvjetano, divni konji trčkaraju u koralu, pijetao nas budi, čista idila. Međutim, kad me propuhala prva košava tako da mi se zaledila svaka kost, odjednom više nije sve bilo tako čisto i mirisno, ni životinje ni okruženje. Rekla sam mužu kako bi ipak bilo dobro da se vratimo u Osijek. Danas mi je drago da nije pristao. Sad iz svega nastojim izvući najbolje i biti svjesna koliko je lijepo raditi za sebe i pritom ono što voliš i gdje voliš.

Koji vas trenuci u vašem poslu čine ispunjenima i sretnima, kad se osjećate kao da ste napravili dobar posao?

Smiješak na licu naših gostiju i želja da se vrate dokaz su da smo napravili dobar posao. Već na početku mnogi su nam rekli da seoski turizam nije forma u kojoj se gosti vraćaju jer, kao, obično jedanput dođu i onda biraju nove destinacije. U našem slučaju nije tako i zato imamo već sad kategoriju 'Gost prijatelj'. Neki već imaju redovne termine kada dolaze, a veliki je postotak i onih koji se vraćaju više puta. Neki su čak nakon dolaska k nama kupili zemlju u Baranji te su nam susjedi i prijatelji.

Koji je bio najteži trenutak/najveća kriza i kako ste je savladali?

Moram priznati da nam je Covid-19 priredio najveću krizu u poslovanju. Gotovo da pod pandemijom nismo uopće radili, a i ono što smo radili bilo je pod određenim mjerama. Troškovi održavanja imanja su veliki, a ovakvo nešto nismo mogli ni zamisliti ni pripremiti se za to. Baranja se baš prije toga bila zahuktala u poslovanju, svi su bili puni nekih planova, radilo se, zidalo, planiralo. Uvijek misliš da je ljudski faktor taj o kojem ovisi hoćeš li i kako poslovati, no priroda je veći neprijatelj od bilo koje ljudske greške. Nadam se da ovo neće još dugo potrajati i da ćemo iz svega na kraju izvući nešto dobro i naučiti cijeniti ono što smo prije uzimali zdravo za gotovo.