#prviput prošeći Zelinskom vinskom cestom


Karlo Kos,
OPG Karlo Kos, Donja Zelina

Kraljevina za kraljevski užitak: Mjesto na kojem se proizvodi vino koje je pio i Ludwig van Beethoven

naziv subjekta

OPG Karlo Kos

Ime i prezime

Karlo Kos

Adresa

Hrnjanec, Stjepana Domjanića 8,
10382 Donja Zelina

Kontakt

099 354 5600

E-mail

karlo_kos@vina-kos.hr

Web mjesto

www.vina-kos.hr

ponuda

Karlo Kos jedan je od najperspektivnijih mladih hrvatskih vinara, a želja mu je prigorski kraj staviti na svjetsku vinsku kartu. U zelinskom kraju uzgaja tisuće sadnica, a osim vrhunskih vina gost će na njegovu imanju okruženom vinogradima uživati u sjajnim delicijama i pronaći mir od gradske vreve.

Podijeli

Koje sadržaje nudite posjetiteljima?

Naš OPG udaljen je samo 25 km od Zagreba, iznimno je ugodan već na prvi pogled jer je cijeli okružen zelenilom. Ponuda je bazirana na degustaciji vina i svakom se posjetitelju posvećujemo individualno. Gosta upoznajemo s našom tradicijom proizvodnje, slijedi razgledavanje podruma, a kušanje vina sljubljujemo s različitim vrstama sireva s okolnih OPG-ova te drugih mini delicija spravljenih od namirnica s vlastitoga gospodarstva i lokalnih OPG-ova. Zalogaji se isključivo pripremaju od sezonskih proizvoda. Posjetiteljima nudimo i bajkoviti smještaj u ruralnoj kući koja se nalazi na vrhu brijega okružena vinogradima. U sklopu gospodarstva nalazi se kušaonica, koja je uređena mnogobrojnim detaljima iz našega kraja. Interijer je izrađen od 200 godina stare hrastovine kakva se nekad koristila za izgradnju prigorskih kuća, zbog čega odiše autohtonim šarmom.

Po čemu ste jedinstveni na tržištu?

Proizvodnja pjenušaca smatra se krunom proizvodnje svakog vinara, tako da, osim mirnih vina, proizvodimo pjenušce šampanjskom metodom. U ponudi od vina, osim međunarodno poznatih sorti kao što su rizling, chardonnay, kerner, graševina ili pinot crni, imamo jednu autohtonu sortu, kraljevinu. Iako se već davnih godina udomaćila u našim krajevima, povoljni vremenski uvjeti i sastav tla pridonijeli su da se upravo u Prigorju toliko dugo zadržala i isprofilirala u sortu koja na ovom području daje izuzetno dobre rezultate. U prilog tome govori i činjenica da ju je pio i Ludwig van Beethoven. U Beč mu ga je slala grofica Marija Ana Nizky, udana Erdödy, inače vlasnica dvorca u Paukovcu, koji je vrlo blizu naše vinarije. Grofica mu je bila muza i darovala mu je mnoge boce kraljevine.

Kako ste počeli svoj projekt?

Ovaj se posao u našoj obitelji prenosi s koljena na koljeno. Sve je počelo još 1906. godine kad je moj prapradjed Juraj Kos napravio tri hrastove bačve za odležavanje vina. Te godine vinogradi su došli u rod prvi put nakon katastrofalne bolesti vinove loze koja je poharala vinograde u cijeloj Europi. Od tih godina pa sve do danas vinogradarstvo i vinarstvo ostali su u obitelji. Jednu od tih bačava koristili smo sve do njenog stotog rođendana, ali nažalost, morali smo je umiroviti i sad je izložena na ulazu u vinariju kao podsjetnik na dugotrajnu tradiciju bavljenja vinarstvom. Upravo ta pozitivna sjećanja iz djetinjstva vezana za vinograd olakšala su mi odluku da se i ja bavim vinarstvom. Završio sam agronomiju i preuzeo gospodarstvo.

U kojem ćete smjeru razvijati poslovanje?

Cilj nam je razvijati proizvodnju tako da implementiramo što je moguće moderniju tehnologiju u proizvodnju vina, a da pritom poštujemo tradiciju koju su postavili naši preci. Podizanju kvalitete svakako je pomoglo stečeno znanje s fakulteta, a isto tako i saznanja koja sam stekao odrađivanjem prakse u vinskim podrumima u Kaliforniji. Cilj nam je privući što više posjetitelja u Prigorje kao vinsku oazu.

Što vas inspirira za nove ideje u biznisu?

Ne volim nikad reći da je ovo čime se bavimo biznis. Jednostavno živimo vinarstvo i ono je u nama. Proizvodnju vina smatram umjetnošću, a da bi dobio remek-djelo, uz puno znanja potrebno je i sreće. Vino je emocija pretočena u bocu, a u njoj se nalazi cjelogodišnji rad i trud. A ja sam sretan kad kod kušača vino izmami osmijeh i pozitivnu emociju, to je ono što me gura naprijed.

Koja vam je najljepša prirodna ljepota uz vaš poslovni objekt?

Vinarija i vinogradi okruženi su pitomim brežuljcima, vinogradima i planinarskim stazama, a jedna od najposjećenijih takvih rekreacijskih ruta je ona koja vodi od centra Svetog Ivana Zeline preko šume Kladeščica do svetišta Marija Bistrica. Duž staze su izvori pitke vode i povijesna nalazišta. Jedno takvo je srednjovjekovni grad Zelingrad, izgrađen nakon provale Tatara u 13. stoljeću.

Iz koje su vam zemlje najsimpatičniji posjetitelji i zašto?

Posjećivali su nas i domaći i strani gosti, a jedna im je zajednička karakteristika – svi su ljubitelji vina. Najdraži su gosti oni u čijem se društvu osjećate opušteno. Simpatični su svakako susreti s ljudima iz krajeva u čijim kulturama nije uobičajena konzumacija vina.

Zašto se bavite turizmom?

Naš oblik turizma pomaže očuvanju lokalnog identiteta, tradicije i običaja, štiti okoliš, jača autohtonu i tradicijsku proizvodnju. Gostima nudimo, osim vlastitih proizvoda, proizvode s lokalnih gospodarstava te time održavamo selo na životu. Bavljenje seoskim turizmom izgleda na prvi pogled vrlo jednostavno, no ugošćavanje i kreiranje turističke ponude zahtjevan je posao. U isto vrijeme morate biti recepcionar, kuhar, konobar, zabavljač, vodič, kreator ponude, poljoprivrednik, vinar, vinogradar, trgovac. Ali ipak seoski turizam je emotivan posao, s obzirom na to da domaćin gostima pokazuje svoj način života i dopušta mu da tijekom boravka postane dio njegove svakodnevice. I to je najljepši segment bavljenja turizmom. Preko turizma se osobnije povežemo s našim potrošačima.

Ispričajte nam neki životni moment ili anegdotu o tome kako ste počeli baviti se ovim poslom?

Bila je 1987. godina, djedova želja bila je posaditi vinograd graševine kao tad najpopularnije sorte. Trgovac sadnim materijalima uvjerio je djeda da kupi sadnice, no nakon četiri godine, kad je došao urod, shvatili smo da mu je lupež prodao manje poznatu sortu. Bio je užasno bijesan i htio je iskrčiti vinograd, ali su ga prijatelji uvjerili da ostavi barem jednu sezonu. Tako je i napravio, proizveo je vino, dao ga na međunarodno ocjenjivanje u Ljubljanu i ondje osvojio jednu od većih nagrada tim vinom. Bila je to motivacija za daljnje bavljenje vinarstvom.

Koji vas trenuci u vašem poslu čine ispunjenima i sretnima, kad se osjećate kao da ste napravili dobar posao?

Vino je vrlo subjektivan proizvod. Najispunjenije se osjećam kad proizvedemo vino koje kod naših posjetitelja izvuče dobre emocije, vinom koje potiče veselo raspoloženje i pozitivan protok misli, jer znam da je to vino odnjegovano s najvećom mogućom pažnjom i trudom.

Koji je bio najteži trenutak/najveća kriza i kako ste je savladali?

Uvijek će biti uspona i padova, a nedavna pandemija samo je to potvrdila. Pogođeni smo kao i svi, ali usprkos tome i dalje treba predano raditi na svojim ciljevima i ne podcijeniti važnost malih koraka u napretku.