#prviput se aktivno odmori u dolini Mirne


Snježana
B&B i restoran
Ponte Porton

Mirno utočište u čarobnom okruženju ruralne Istre

naziv subjekta

Obrt Nena

Ime i prezime

Snježana Rabak

Adresa

Ponte Porton 67,
52429 Grožnjan

Kontakt

+385 98 679 684

E-mail

ponte.porton@gmail.com

Web mjesto

https://www.booking.com/hotel/hr/ponte-porton.html?lang=xu

ponuda

Ponte Porton, poznat i kao Most na Mirni, smješten je u malom pitoresknom gradiću Grožnjanu, na sjecištu putova za Buje, Novigrad, Poreč i Buzet. Ovo je mjesto kroz povijest oduvijek imalo ulogu povezivanja i sastajanja. Most je postojao još u rimsko doba. Želite mir i savršenu prirodu, daleko od masovnog turizma? Ovo je mjesto pravo utočište. Nudimo udobne i pristupačne sobe te neodoljivo ukusan domaći doručak. Naši gosti rado otkrivaju uzbudljive biciklističke staze, vole šetnje obližnjim srednjovjekovnim gradićima, a na kraju dana uživaju u prekrasnim zalascima koji se pružaju s naše terase.

Podijeli

Nadomak rijeke Mirne i umjetničkog gradića Grožnjana smjestio se Porte Porton – obnovljena starina pretvorena u turistički objekt u koji je svejedno kad dođete – u proljeće ćete jesti mlade šparoge, u ljeto domaći pršut, zima uz kamin posebno je ugodna uz maneštru od bobića, a jesen neodoljiva uz šumske gljive. Ponte je smješten u srcu Istre i nudi pregršt aktivnog sadržaja.

Po čemu ste jedinstveni na tržištu?

Ponte Porton je pansion tipične istarske arhitekture i ugođaja, u okruženju fantastične prirode rijeke Mirne koja je dom brojnim pticama. Mnogi turisti zapamte ljetne noći upravo po prekrasnim rojevima krijesnica na livadi iza kuće. Naša perjanica su svakako domaći jelovnici koji se mijenjaju ovisno o sezoni i posvećenost svakom gostu. Ponte Porton je poznat i po psu Jacku koji je osvojio toliko simpatija posjetitelja da smo na poklon dobili tablu „all guests must be approved by the dog“ koja krasi naš prostor. Ponte Porton je mirno utočište i bijeg od masovnog turizma, mjesto u kojem možete zastati i istinski uživati i u kojem se slavi jednostavnost života u Istri.

Kako ste započeli svoj projekt?

Krenuli smo žestokim tempom i s gomilom entuzijazma. Bio je veliki izazov otvoriti objekt koji je bio zatvoren šest godina, no okupili smo vrlo raspoloženu i vrijednu ekipu i ostvarili ono što se na početku činilo nemogućim. Svi su u tome dali svoj veliki doprinos, od mog oca koji je stolar i dežurni kućni majstor, mame koja je nezamjenjiva u domaćinstvu i sobama, 15-godišnje kćeri koja je na putu da postane ozbiljno dobra kuharica, konobarice Sare koja je ujedno vješta u fotografiranju pa svojim uradcima puni naše društvene mreže, našeg vedrog Poljaka Nika koji je u Ponte Portonu „Katica za sve“ koja k tome i svira klavir i uveseljava goste sve do sjajnih mladih kuhara Filipa i Paola koji su glavni i odgovorni za naše kreativne sezonske jelovnike.

U kojem smjeru ćete razvijati svoje poslovanje?

U planu nam je otvoriti rent-a bike, a na brežuljku iznad pansiona urediti stazu za meditacijski put jer su tišina i priroda koja nas okružuje izuzetno poticajni za odmora i opuštanje. Uskoro ćemo u pansionu u suradnji s Centrom za rehabilitaciju Zagreb Orlovac izložiti rukotvorine koje izrađuju korisnici Centra, osobe s intelektualnim teškoćama, a koji spomenute rukotvorine izrađuju pod vodstvom njihove instruktorice Viktorije Kostelac Brletić te drugih stručnih osoba iz Centra. Posjetitelji će kao suvenire moći kupiti njihove ručno izrađene originalne radove – adventske vijence, vijence za vrata, vreće za poklone, ukrasne jastuke i dr. Naš plan je postaviti prodajni kutak s domaćim proizvodima koje i inače nudimo u restoranu – vina, maslinova ulja i marmelade te ga dodatno oplemeniti lijepim radovima Korisnika Centra. Želja nam je poticati domaću proizvodnju, a gostima ponuditi originalan suvenir s putovanja koji će ih podsjećati na Hrvatsku u najboljem svjetlu.

Što vas inspirira za nove ideje u biznisu?

Inspiriraju me ljudi koji nas posjećuju i okolna priroda. Gosti su oduševljeni prirodnim ljepotama ovoga dijela Istre pa mi je zadovoljstvo slušati njihove impresije i u tom smjeru uvoditi novosti koje će dodatno oplemeniti dane koje provedu kod nas. Zbog njihovog feedbacka posadilii smo povrtnjak u kojem smo čitavo ljeto brali rajčice i začinske trave. Od lavande smo napravili i vlastite sapune koje poklanjamo gostima koji kod nas odsjednu.

Koja vam je najljepša prirodna ljepota uz vaš poslovni objekt?

Izdvojila bih biciklističku stazu Parenzanu zbog zanimljive povijesti i fantastičnog itinerara, pješačku stazu u dolini rijeke Mirne koju često posjećuju čaplje i srne te svakako penjalište Ponte Porton u neposrednoj blizini pansiona.

Iz koje zemlje su vam najsimpatičniji posjetitelji i zašto?

Talijani su možda najsimpatičniji, oni zaista uživaju u našoj domaćoj hrani, vole obilaziti istarske gradiće i uvijek su raspoloženi za druženje. Vrlo su zahvalni kad im spremimo bife doručak, raspričaju se toliko da zaborave na vrijeme i produže ga sve do ručka.

Zašto se bavite turizmom?

Raditi u turizmu znači živjeti u turizmu. Ja nemam radno vrijeme. Radim i uživam u isti mah, svaki je dan drugačiji jer je i svaki gost posebna priča i izazov je pronaći put do zadovoljstva gosta. Neki vole tišinu i diskreciju, drugi će rado s vama popričati uz čašu vina, ovo je posao u kojem trebaš biti fleksibilan i znati slušati.

Ispričajte nam neki životni moment ili anegdotu, kako ste se počeli baviti ovim poslom?

Na početku sam znala satima sjediti ispred pansiona maštajući o tome kako bih voljela da Ponte Porton postane mjesto u kojem se svi osjećaju kao kod kuće. Od djelatnika do gostiju. Danas sam sretna što se ta moja maštarija pretvorila u stvarnost. Velika mi je podrška i kći Gaia, koaj je shvatila da je kuhanje njena strast i danas e školuje za profesionalnu kuharicu. Vlasnicima pansiona sam zahvalna na povjerenju koje su mi ukazali omogućivši da njihova kuća postane naš dom.

Koji trenuci u vašem poslu vas čine ispunjenima i sretnima, kada se osjećate kao da ste napravili dobar posao?

Trenutak kad slušam pohvale dok ispraćam goste koji su kod nas odsjeli i svaki uspjeh koji smo postigli i njime poboljšali poknudu.

Koji je bio najteži trenutak i kako ste ga savladali?

Bio je to 15. 3. 2020., točno na moj četrdeseti rođendan. Morali smo zatvoriti vrata zbog koronavirusa. Mislila sam da nas ne može ništa zaustaviti, ali to se ipak dogodilo. Lockdown sam iskoristila za meditaciju koja me oduvijek privlačila zbog čega ćemo ubrzo realizirati meditacijski punkt.

#prviput otkrij
skrivene ljepote Hrvatske