#prviput pecaj na jezeru u Baranji.


Stjepan Dumančić,
OPG Stipino, Čeminac

Neslomljivi duh: Na putu do uspjeha nisu ga slomili ni mraz, ni poplava ni pandemija

naziv subjekta

OPG Stipino

Ime i prezime

Stjepan Dumančić

Adresa

Buhvald 1
31 325 Čeminac

Kontakt

098 769 338

E-mail

info@stipino.com

Web mjesto

www.stipino.com

ponuda

Na OPG-u Dumančić u srcu Baranje uzgajaju jednu od najsočnijih jabuka na ovim prostorima, a osim proizvoda od 'carice voća' ovdje možete probati niz domaćih gastronomskih delicija. I uza sve to sjajno ćete se zabaviti uz tamburaše ili KUD, a sve zahvaljujući gostoljubivosti domaćina, koji je za svoje goste nedavno otvorio i vilu s bazenom.

Podijeli

Koje sadržaje nudite posjetiteljima?

Nudimo uistinu mnogo sadržaja - to je primarno kuća s otvorenim bazenom na tri etaže, koja ima sve što je potrebno za ugodan odmor. U podrumskom dijelu nalazi se prostorija namijenjena druženju do tridesetak osoba te vinski podrum u kojem je bogata ponuda crnih i bijelih vina Baranje. Cijela kuća vrhunski je opremljena, a pored nje je jezero, koje koristimo kao ribnjak i akumulaciju za navodnjavanje. Uz jezero smo postavili sjenice koje mogu primiti pedesetak ljudi i ondje se odvijaju fešte tijekom toplijih mjeseci. Gostima osiguravamo cjelokupan doživljaj – dogovaramo tamburašku glazbu i nastupe KUD-ova, a u gastronomskom smislu na raspolaganju su im domaći proizvodi - pekmezi, ajvar, salata, suho meso, likeri, rakije, sokovi, sirupi i sl. Prema njihovim željama spravljamo tradicionalna jela, poput fiš paprikaša, čobanca, graha, pečenja pod pekom i sve ostalo što ovaj kraj čini prepoznatljivim u tom smislu. U određenom periodu godine gosti mogu sudjelovati u radionicama na kojima uče spravljati odlične proizvode poput džemova te kuhanja rajčice i ajvara. Gosti završavaju tako da nose dio onoga što su sami napravili.

Po čemu ste jedinstveni na tržištu?

Ne vjerujem da smo jedinstveni, postoje ljudi koji proizvode i prerađuju voće i povrće, postoje oni koji obilaze državu i prodaju vlastite proizvode, postoje oni koji iznajmljuju kuće za odmor i bave se turizmom, a tu su i oni koji imaju vlastiti brend. No zasad nisam još upoznao niti jednu osobu koja ima to sve pod jednim krovom.

Kako ste počeli svoj projekt?

Dolazim iz svijeta računala i 2008. odlučio sam baviti se poljoprivredom, točnije - proizvodnjom jabuka. Smatrao sam kako bih iz te pozicije mogao kvalitetnije odraditi posao marketinga i prodaje, a primarnu proizvodnju odradim uz pomoć radnika i savjetnika. Do 2008. voćarstvo je bilo odličan izvor prihoda. Međutim, kad sam se ja priključio tome, nastupila je kriza i bilo je sve teže i teže. Krenuo sam na tržište prvo s brendom Volim jabuke i s tim sam, uz veleprodaju, ušao i u maloprodaju jabuka, zatim soka od jabuka te octa. Godine 2016. mraz je opustošio jabuku i onda sam krenuo s proizvodnjom pekmeza te ajvara, vođen mišlju: 'Ako može baba napraviti pekmez, pa mogu i ja'. Tad nastaje i brend Stipino jer ajvar nikako nisam mogao staviti pod brend Volim jabuke. Tek 2019. odlučio sam ponuditi kuću u svrhu turizma i prijaviti se na otvaranje nepoljoprivredne djelatnosti u OPG-u uz pomoć kojeg sad gradimo bazen.

U kojem ćete smjeru razvijati poslovanje?

Turizam mi je usputna djelatnost koja popunjava proračun i dobro se uklapa u cijelu priču o Baranji i vlastitoj domaćoj proizvodnji. Nastavit ću s proizvodnjom, preradom i prodajom vlastitih proizvoda uz podršku turizma. Praktički, omogućit ću turistima da imaju najkvalitetniju 'kušaonicu' u Hrvatskoj. Dok su inače kušaonice nekoliko desetaka kvadrata i sadrže proizvode, moja kušaonica prostire se na deset hektara, na kojima se može kušati i osjetiti sve što znači baviti se ovim poslom.

Što vas inspirira za nove ideje u biznisu?

Pitanje inspiracije vrijedi od čovjeka do čovjeka. Netko se inspirira samim pogledom na leptira na cvijetu u sumrak, a nekome ništa ne pomaže. Meni su na prvome mjestu ljudi. Društvena sam osoba, volim upoznavati ljude i pričati o poslu. Najviše inspiracije i ideja dolazi od novih poznanstava te kasnije i internetom.

Koja vam je najljepša prirodna ljepota uz vaš poslovni objekt?

Ako ćemo gledati širu sliku, to je cijela Baranja. Ona vam je kao i Istra prije 25 godina. Nama samo fali malo vremena jer imamo mnogo toga što možemo ponuditi. Što se tiče prirodne ljepote, to je svakako Kopački rit, koji sadrži, između ostalog, 285 vrsta ptica. Pa gdje se to još može danas vidjeti? Park prirode Kopački rit najveći je u Europi i mnogi ga samo zbog toga dolaze obići.

Iz koje su vam zemlje najsimpatičniji posjetitelji i zašto?

Uvjerljivo bez premca - Kinezi. Oni su toliko kulturološki drukčiji od nas da je to razlika nebo i zemlja. Imao sam priliku ugostiti autobus Kineza. Priredili smo im sve domaće proizvode, tamburaški sastav, KUD. Dakle, možda ste zamislili grupu ljudi koja sjedi, gricka, pijucka i gleda sve to. Ako jeste, prevarili ste se. Ta cijela grupa je toliko bila oduševljena da biste pomislili da imate pedesetero djece. Smijali su se, naslikavali, čudili svemu, ležali na travi i uživali. Svaki od proizvoda dobio je toliko pohvala zbog punoće okusa jer neke nisu nikad ni probali. To su bili imućniji Kinezi iz Šangaja koji nemaju pristup ovakvim prirodnim prostorima kao što imamo mi u Hrvatskoj.

Zašto se bavite turizmom?

Turizmom sam se počeo baviti jer sam smatrao da imam dovoljno iskustva s ljudima kako bih kročio u tu djelatnost. Olakšavajuća okolnost je i ta što se inače bavim proizvodnjom hrane koja zanima ljude. Sve je manje onih koji sudjeluju ili znaju kako se nešto radi. Turizam će mi pomoći u mom primarnom poslu jer se i tako upoznaju kvalitetni ljudi do kojih je možda inače teže doći i sve u svemu mislim da je to kruna mog posla koji će sve lijepo obuhvatiti.

Ispričajte nam neki životni moment ili anegdotu o tome kako ste počeli baviti se ovim poslom?

Studirao sam pravo i nisam bio nikako zadovoljan, pa sam ga odlučio napustiti i okrenuti novu stranicu u životu. Taj preokret bio je poprilično radikalan s obzirom na to da sam bio dečko iz grada koji je sjedio za računalom.

Koji vas trenuci u vašem poslu čine ispunjenima i sretnima, kad se osjećate kao da ste napravili dobar posao?

Najljepši su oni kad kupac prvi put dođe do proizvoda i oduševi se kvalitetom. Nema mi ljepšeg 'hvala' od toga. Veliko je zadovoljstvo kad kupac postane vaša usmena predaja, kad vidite kako vas hvale na internetu zbog pristupa, proizvoda ili čega već. Na neki način zadovoljan kupac je i vaš zaštitnik. Jedna osoba je trolala po mojoj stranici kako su to sve loši proizvodi, pa su se moji pratitelji uključili u obranu. Tad sam osjetio da sam na dobrom putu.

Koji je bio najteži trenutak/najveća kriza i kako ste je savladali?

S obzirom na djelatnost proizvodnje voća i povrća, najveći problem je vrijeme. Godine 2010. imali smo poplavu, koja je nam je uništila trećinu voćnjaka, 2016. i 2020. mraz je u potpunosti uništio jabuku. Zanimljivo je da sam do tog mraza bio okrenut samo veleprodaji jabuka te nešto sitno maloprodaje sokova i octa. Nakon mraza proširio sam proizvodnju na pekmeze, ajvare, salate, pasiranu rajčicu kako se ne bih opet našao u tako gadnoj situaciji. Kad je 2020. godine opet došao mraz, koji je uništio 80% nasada, ipak sam opstao baš zbog tih proizvoda koje sam počeo raditi 2016. Da nisam imao te proizvode, morao bih podignuti kredit da pokrijem troškove.